Baner

Povijest Ladimirevaca

Nediljko Pušić Fuš

15.07.1960 - 18.01.2013

Više...

 

Izviđači u Ladimirevcima

Datum objave: 24. svibnja 2014

Izviđački rad u Ladimirevcima započeo je osnivanjem Samostalne čete izviđača „Dubrava“, 12. ožujka 1978. u prostoru ladimirevačkog kina (današnja Sedma noć). Međutim, za početke formiranja ove čete (odreda) moramo se vratiti u ljeto 1977. kada je na inicijativu nekolicine srednjoškolaca, a osobito Vlade Horvateka, održan prvi inicijalni sastanak. Taj sastanak je održan u prostorijama stare osnovne škole i Horvatek je kao inicijator sastanka doveo svojega prijatelja Keka koji je bio član odreda iz Valpova. Tako je osnivačka jezgra od desetak članova dobila prve informacije o izviđačkoj organizaciji, ustroju i aktivnostima. Ubrzo je uz pomoć Valpovčana osnovan vod Kondor, koji je počeo sa svojim aktivnostima. Članovi ovoga voda bili su stariji omladinci srednjoškolskog uzrasta: Vlado Horvatek (Bob), Zlatko Glavašić (Čampra), Stjepan Arnaut (Arni), Darko Grgić (Grgo), Milan Sudar (Mile), Zlatko Križanec (Karamelica), Stjepan Franjić (Stiv), Vladimir Glavašić (Vlado).

Više...

 

Analiza Ladimirevačkih toponima u svjetlu predkršćanske religije Hrvata

Datum objave: 4. svibnja 2014

MJERILO KARTE 1:50 000

Karta s označenim toponimima koji su povezani sa poganskim mitom rodnosti

 

LEGENDA:

1. Volosovo

2. Harvatov (borni) gaj

3. Crkva svetih Kuzme i Damjana (staro ladimirevačko groblje)

4. Ivaničko Polje

5. Šuma Dubrava

6. Crkva Marije Magdalene na groblju u Marjančacima

7. Ladimirevci

8. Gradišće

9. Hrvatić

Više...

 

Snimke iz života ladimirevčana

Autor snimke: Stjepan Šovagović

Ovaj video je snimljen oko 1984. godine. Prikazuje koncert grupe "Hazard" u LOK-u (Ladimirevačkom omladinskom klubu), zatim disko večer i omladinski sastanak koji vodi tadašnji predsjednik Omladinske organizacije Branko Križanec, sada već nažalost pokojni.

 

Nazivi ladimirevačkih njiva i polja (TOPONIMIJA LADIMIREVACA)

Nazivi naselja, šuma, njiva i voda kriju u svakom našem selu neiscrpno bogatstvo informacija o prošlosti našega zavičaja. Analizom mjesnog nazvlja može se iščitati koji i kakvi ljudi su živjeli u prošlosti na tom terenu, kakav je bio biljni i životinjski svijet, čime su se ljudi bavili, kada su došli u neki kraj i u što su vjerovali. Sve to zapisano je u imenima naših polja i šuma, a mnogo govori i o odnosu ljudi i prirode, kako nekada, tako i danas.

Više...

 

Ladimirevci na zemljovidima

Više...

 

Prisjećanja na snimanje filma "Sokol ga nije volio"

Gledajući nedavno reprizno prikazivanje filma »Sokol ga nije volio« na našoj televiziji, prisjetio sam se da je prošlo već desetak godina od završetka snimanja toga filma, u kojemu sam i osobno sudjelovao kao statist. Sada, sa vremenske distance od deset godina, vidimo koliki je značaj toga filma za nas Slavonce. Naime, to je bio i ostao prvi pravi »slavonski« film i po tematici, glumcima, statistima i lokacijama snimanja. Film je dobrim dijelom uspio zabilježiti duh i mentalitet ovdašnjega čovjeka, ali je i prvi hrvatski film koji je načeo neku tabu-teme (na primjer prisilna kolektivizacija, križni put, likvidacije itd.) još za starog režima komunističke Jugoslavije. Upravo to je ono što ovaj film čini vrijednim i danas, te je on još uvijek jedno od najboljih ostvarenja režisera Branka Schmidta.

Više...

 

Osnovno o Ladimirevcima

Ladimirevci su naselje smješteno u središtu mikroregije Valpovštine. Područje Valpova spada u pridravsku nizinu Osijeka pružajući se u smjeru sjeverozapad-jugoistok duž desne obale rijeke Drave. Cijeli kraj je tipično ravničarski prostor i smješten je na aluvijalnoj ravni rijeke Karašice koja teče paralelno s rijekom Dravom. Karašica se kod Petrijevaca ulijeva u rijeku Dravu.

Pretežiti dio Valpovštine je nekada bio prekriven šumama hrasta lužnjaka, običnoga graba, bukve, te bijele vrbe i topole u nižim predjelima. Tijekom devetnaestog stoljeća veći dio tih šuma je iskrčen, a šumsko i močvarno tlo je pretvoreno u oranice na kojima se danas uzgajaju ratarske kulture. Zbog toga krajobraz Ladimirevaca ima tipično ravničarski izgled.

Selo Ladimirevci smješteno je nizvodno od utoka rijeke Vučice u Karašicu pružajući se duž lokalne ceste koja od Valpova vodi za Bizovac i dalje do Osijeka.

Više...

 

O imenu Ladimirevci

Kako je ime Ladimirevci relativno neuobičajeno, domaći ljudi su mu pokušali pronaći porijeklo pučkom etimologijom. Tako se o nastanku imena sela isplela romantična legenda. Po toj priči, na mjestu današnjega sela stajao je križ na kojemu su bile upisane riječi: LAD I MIR EVCI (Evici). Ispod križa bio je grob nesretne djevojke Evice, koja je zbog nesretne ljubavi prema barunovom sinu umrla od tuge i boli. Naime, otac mladoga plemića spriječio je nedozvoljenu vezu seoske djevojke i plemenitaša tako da je vlastitoga sina poslao u «bijeli svijet». Kada se nakon više godina mladić vratio u rodni kraj, njegova Evica već je ležala u grobu. Njoj u spomen neutješni mladić podigao je iznad počivališta svoje drage veliki križ sa poznatim natpisom. Vremenom su ljudi oko toga mjesta podigli naselje i tako je selo dobilo ime.

Više...

 

O govoru starih ladimirevčana

Ovo je nedovršeni rukopis profesora Branka Križaneca, koji je kao hrvatski vojnik poginuo 1991. godine. Rukopis dajemo u cijelosti onako kako je napisan, a trebao je biti dio veće cjeline o povijesti Ladimirevaca, što je iz teksta vidljivo. Ovaj tekst možete pronaći u knjizi autora Darka Grgića «Ladimirevci drevno slavonsko selo».


Zašto u povijesti pisati i o govoru!? Po jednoj teoriji čovjek je čovjek od onoga trenutka od kada je progovorio. U ljudskom govoru ispisana je povijest jednoga naroda, njegovi običaji, njegova kultura, njegova zanimanje, njegov pogled na svijet, društvena-ekonomske prilike, njegova vjera, jednom riječju, u jeziku je rečeno sve. Radi se o tome da to treba samo pročitati.

Još je jedan razlog zbog kojega pišem o jeziku. Naši stari nisu bili previše pismen svijet, pa se sve prenosila usmenom tradicijom. Jedina su svećenici ponešto zapisivali, a u novije vrijeme i učitelji, ali od svega toga vrlo je malo ostalo. Danas ima nekoliko Ladimirevčana koji više ne žive u svome selu, pa i oni, više memoarski, pišu o Ladimirevcima, ali mi pravoga povjesničara nemamo, a ja kao jezičar usuđujem se pisati uprava o povijesti na temelju jezika.

Treći je razlog pisanja a govoru taj, što se taj govor gubi i čuvaju ga još samo stari. Mi u selu nemamo nekih velikih spomenika iz prošlosti, iskopina ili srušenih dvoraca. Naš je govor naša najveća tekovina i naš najveći spomenik. Ne možemo ga sačuvati jer svijet uvijek ide dalje i prihvaća novotarije, a ono staro izumire. Želim opisati u najkraćim crtama govor jednoga sela kao najvredniju baštinu jednoga "nestaloga" naroda .

Naš mjesni govor pripada u bizovačku skupinu govora i tako zadržava veliki broj istih značajki kao i govor u Bizovcu i nekim srodnim mjestima.

Više...

 

Crkva u Ladimirevcima

Župa i crkva na ladimirevačkom području prvi puta se spominju 1332. godine. Tada se u crkvenim popisima spominje župa i crkva Svetih Kuzme i Damjana. Za crkvu nam kasnija vrela kazuju da je bila građena od pečene opeke i nalazila se na današnjemu starom ladimirevačkom groblju nedaleko od nestalog sela Kuzminci. Župa je u to vrijeme spadala zajedno s okolnim župama u Osuvački arhiđakonat Pečuške biskupije.

Navedena crkva, kao i župa, opstale su tijekom nadolazećih stoljeća, jer se spominju krajem šesnaestoga stoljeća u osmanlijskim poreznim popisima, a u sedamnaestom stoljeću imamo brojna svjedočenja papinskih vizitatora koji tada obilaze ove krajeve želeći obnoviti i učvrstiti vjeru ovdašnjih vjernika. Tako je ovu župu pohodio u dva navrata i poznati isusovac Bartol Kašić, koji je posvjedočio da je ovdašnja župa jedna od rijetkih preostalih katoličkih župa u ovome dijelu Slavonije, koja ima svojega župnika iz redova biskupijskoga svećenstva i zidanu crkvu.

 

Više...

 
Više članaka...
Baner
Suveniri Vranjković
Baner
Baner
Baner
Da li podržavate dosadašnje upravljanje javnim financijama grad Valpova ?
 
Baner
Baner
Trenutno aktivnih Gostiju: 106 
Baner