Obiteljski nadimci u Ladimirevcima
Datum objave: 3. svibnja. 2012

U Hrvata je običaj davanja nadimaka postojao od najstarijih vremena. Takvi nadimci nadijevani su osobama uz ime radi lakše identifikacije i to po nekoj upadljivoj osobini nositelja, po nazivu životinje na koju je podsjećao imenovani, biljkama, porijeklu ili kakvome tjelesnom nedostatku osobe. Nadimak je čovjeka pratio čitavoga života, a ako se radilo o ugledniku ili prvaku obiteljske zajednice, prelazio je i na njegovo potomstvo i postajao svojevrsna oznaka nekog kućanstva, odnosno "kuće" ili "numere". Tako prva prezimena i jesu imala ulogu nadimka, a ranije su nadimci u našemu narodu bili podrugljivi i živopisni. U srednjovjekovnim vrelima zabilježeni su nadimci Češiguz i Goriguzica (13. stoljeće u Dubrovniku), Kileša (Krk), Visigaća (Dubrovnik), dok u kontinentalnoj Hrvatskoj u 11. stoljeću bilježimo nadimke Kruhonja, Krok, Perec, Pokaz, Babinzet, Jamomet, Krivobog, Maloseja i Peciguz. Evangelizacijom i prihvaćanjem kršćanstva, a osobito poslije Tridentskog koncila, nestaju narodni nadimci koji zvuče opscesno i zamjenjuju ih oni izvedeni od svetačkih imena ili topografskih pojmova.
Motivacija dugotrajno nezaposlenih osoba
Hrvatski zavod za zapošljavanje Područna služba Osijek nositelj je projekta „Motivacija dugotrajno nezaposlenih osoba“ koji je sufinanciran u okviru Predpristupnog instrumenta IPA IV komponente Razvoj ljudskih potencijala u okviru projekta „Uspostava podrške u socijalnom uključivanju i zapošljavanju socijalno ugroženih i marginaliziranih skupina“. Suradnik na projektu je Centar za socijalnu skrb Osijek.
Šovini dani u Ladimirevcima
Snimke iz života ladimirevčanaAutor snimke: Stjepan Šovagović Ovaj video je snimljen oko 1984. godine. Prikazuje koncert grupe "Hazard" u LOK-u (Ladimirevačkom omladinskom klubu), zatim disko večer i omladinski sastanak koji vodi tadašnji predsjednik Omladinske organizacije Branko Križanec, sada već nažalost pokojni. Nazivi ladimirevačkih njiva i polja (TOPONIMIJA LADIMIREVACA)
Prisjećanja na snimanje filma "Sokol ga nije volio"
Fabijan Šovagović
Osnovno o Ladimirevcima
|



Tijekom prve polovice svibnja po peti puta u Ladimirevcima je održana kulturno-etnografska manifestacija u spomen na velikoga hrvatskog glumca Fabijana Šovagovića. Ove godine održana je pod imenom "Šovini dani" i trajala je od petoga do dvanaestoga svibnja 2011. godine. Svojevrsna najava ovoga događanja počela je još u ožujku predavanjem "Glagoljica u gostima" Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba. Tom prigodom su u holu Osnovne škole Ladimirevci predavač dr. Darko Žubrinić i glumac Stjepan Bahert Ladimirevčanima približili svu ljepotu i značaj glagoljičkih misala, knjiga i dokumenata, kroz živu riječ i sliku.
Nazivi naselja, šuma, njiva i voda kriju u svakom našem selu neiscrpno bogatstvo informacija o prošlosti našega zavičaja. Analizom mjesnog nazvlja može se iščitati koji i kakvi ljudi su živjeli u prošlosti na tom terenu, kakav je bio biljni i životinjski svijet, čime su se ljudi bavili, kada su došli u neki kraj i u što su vjerovali. Sve to zapisano je u imenima naših polja i šuma, a mnogo govori i o odnosu ljudi i prirode, kako nekada, tako i danas.

Gledajući nedavno reprizno prikazivanje filma »Sokol ga nije volio« na našoj televiziji, prisjetio sam se da je prošlo već desetak godina od završetka snimanja toga filma, u kojemu sam i osobno sudjelovao kao statist. Sada, sa vremenske distance od deset godina, vidimo koliki je značaj toga filma za nas Slavonce. Naime, to je bio i ostao prvi pravi »slavonski« film i po tematici, glumcima, statistima i lokacijama snimanja. Film je dobrim dijelom uspio zabilježiti duh i mentalitet ovdašnjega čovjeka, ali je i prvi hrvatski film koji je načeo neku tabu-teme (na primjer prisilna kolektivizacija, križni put, likvidacije itd.) još za starog režima komunističke Jugoslavije. Upravo to je ono što ovaj film čini vrijednim i danas, te je on još uvijek jedno od najboljih ostvarenja režisera Branka Schmidta.
Filmski, kazališni i TV-glumac, rodio se u Ladimirevcima, slavonskom selu pored Valpova 4. siječnja 1932. godine. Podrijetlom je iz zemljoradničke obitelji, a o svom djetinjstvu sam je rekao slijedeće: "Moj otac Josip i mati Tonka imali su nas četvero, dva brata i dvije sestre. Moj stric je imao kćer i sina. Svi smo živjeli u jednoj kući. Imali smo jednu sobu od sokaka u kojoj je bila peć i u kojoj smo spavali mi - sva djeca. Otac mi je umro kad mi je bilo sedam godina, a majka, koja me željela dati u popove, jer sam bio najmlađi, tri godine poslije njega. Stric je ispunio njezinu želju i dao me na školovanje u Osijek. Bio sam dobar đak u nižoj školi, recitirao sam pjesme i bio ministrant".
Ladimirevci su naselje smješteno u središtu mikroregije Valpovštine. Područje Valpova spada u pridravsku nizinu Osijeka pružajući se u smjeru sjeverozapad-jugoistok duž desne obale rijeke Drave. Cijeli kraj je tipično ravničarski prostor i smješten je na aluvijalnoj ravni rijeke Karašice koja teče paralelno s rijekom Dravom. Karašica se kod Petrijevaca ulijeva u rijeku Dravu.






